|
|
|
 Peš (Cottus gobio): |
 Veličina
Naraste do 12 cm.
Rasprostranjenost
Živi u svim vodama Dunavskog sliva.
Lov, mamci
Lovi se lakim ribolovnim priborom, najlon debljine 0.10 - 0.16, udica br. 12-16, plovak nosivosti 0.5 - 1.5 grama. Mamci su glista i razni insekti. Koristi se kao (dobar) mamac za smuđa.
Razne imitacije peša se prave radi lova grabljivica ali naročito mladice. Sledeći tekst smo preuzeli sa internet izdanja Ribolovačke Revije, broj 29 za februar 2000.
MAJSTORI SPUŽVASTE RIBICE
Rodno mjesto spužvastog peša je Vinac, opština Jajce. Prvi ga je izradio deda Rasim, čije mi prezime, nažalost, nije poznato...
Piše: Nazif Fetahović - Suzi
O pešu i spužvenoj ribi pisali su mnogi autori. Ja se nisam bavio izradom, ali cijeli svoj ribarski staž i lov mladice posvetio sam njima. Kad govorimo o lovu mladice u zimskom periodu, nezamenljiva je ova spužvasta varalica. Peša su mnogi izrađivali, manje-više uspješno, ali moje dugogodišnje iskustvo je pokazalo da peša niko i nikada nije mogao napraviti kao Šefik Dedić-Bili.
Pa da krenemo ispočetka.
Rodno mjesto spužvastog peša je Vinac, opština Jajce. Prvi ga je izradio deda Rasim, čije mi prezime, nažalost, nije poznato. Poslije njega, peša je usavršio profesor Drago Kučara iz Jajca i među prvima ispitao na Drini. Imao sam priliku i čast da sa profesorom Dragom lovim na Drini peševima njegove lične izrade. Daleke 1976. godine, nažalost, ovaj prokleti rat je Dragu odveo u Englesku i na moje veliko zadovoljstvo, nakon rata on mi se javio iz Londona gdje se sada bavi izradom mušica i lovi sa Englezima. Odgovorno tvrdim da su svi ribari (mladičari) Bosne i Hercegovine, naučili tehniku izrade peševa od profesora Kučare.
Spomenuli smo Bilija. Nakon njega jedan od najuspešnijih majstora za izradu peša je bio pokojni Ehvan Nuhanović zvani Ćelo, moj lični prijatelj i prijatelj našeg proslavljenog mladičara Srđana Despota Blafa. Nije ono, o mrtvima sve najbolje, ali Ehvan je bio odličan mladičar i virtuoz u vještini pravljenja peševa. Ali, nažalost, izgubio je život u ovom ratu.
Poslije ove trojice, vrijedi spomenuti Ćelhasić Derviša-Dedu iz Jajca. Spletom okolnosti tokom rata, profesor Kučara odlazi u London, Bili u Švedsku, a Ehvan Nuhanović Ćelo na svoj tužni način. Kada se mir vratio na naše prostore, ja sam krenuo da tražim nove majstore ovog zanata. Prvo sam našao Dedu i lovio na njegove peševe. S mirom se vratila i sloboda kretanja, te sam ponovo pronašao svoje stare prijatelje, kao što je Goran Vuković iz Banja Luke. Jedno vrijeme lovio sam uspješno koristeći njegove peševe. Ne bi bilo loše, uzgred spomenuti Seju Cerića iz Bosanskog Novog koji je također radio izuzetno kvalitetne komade. Kao i mnogi drugi, i on je otišao sa ovih prostora i sada živi u Danskoj. Kako smo mi mladičari ovdje imali problema, tako po kazivanju mog prijatelja Blafa, prestankom dolaska bosanskih ribara na Drinu i oni su bili prinuđeni da pristupe izradi peša. Tako da je u Srbiji, Saša Zekavičić uspješno uz saradnju sa Blafom uspio da izradi savršenog spužvastog peša.
Grijeh bi bio u ovoj priči ne pomenuti mladičara, mog dugogodišnjeg prijatelja travničanima Muhameda Adžemovića-Halku koji je tokom rata izrađivao izuzetne primjerke spužvastih mamaca.
Družeći se sa vrsnim ribarima, Zvorničanima Hasom Hadžiarapovićem i njegovim bratom Saketom, koji su iz Njemačke došli u Travnik, došao sam na ideju da i mi pokušamo izrađivati mamce od spužve. Pošto sam kod sebe imao primjerke spužvastih peševa svih spomenutih majstora krenulo je mjerenje, rastavljanje, rezanje i "kopiranje". Nakon izvjesnog vremena, uspjeli smo stvoriti peša koji je dostigao kvalitet starih majstora.
|
|
|
![](javascript:popUp("prijava_ulova/113.jpg"))
